ZAŠTO REGRESOTERAPIJA?
Bilo da smo toga svesni ili ne, prošlost je prisutna u našim svakodnevnim životima. Utiče na nebrojeno mnogo aspekata: posao kojim se bavimo, kako raspolažemo novcem, kako se hranimo, od čega bolujemo, kakva mesta biramo za život, kakve međusobne odnose gradimo, koliko smo uopšte socijalizovani ili nismo… Iz dana u dan, iz života u život razvijamo sklonosti, hirove, strasti, prednosti i slabosti. Sadašnji trenutak je rezultat svih prethodnih iskustava: svega što smo naučili, proživeli ili propustili, voleli i propatili.
Setite se čemu ste bili privrženi kao dete, šta je izazivalo osećaj nostalgije i važnosti? Setite se kako neka osoba koju prvi put vidite može da izgleda poznato i blisko. Setite se veština i sposobnosti u kojima ste izuzetno dobri, koje su za vas lake i prirodne. Ništa od toga nije slučajno. Obično ne preispitujemo pozitivne uticaje i rezultate, retko smo skloni da se zapitamo: – Odakle toliko dobrih stvari u mom životu? Čime sam ih zaslužila? Po prirodi stvari, hvatamo se za onaj deo koji nas boli i tražimo rešenje, jer nismo otporni na patnju.
Nerazrešena pitanja iz prošlosti, strahovi, traume, zavisnosti, zastareli modeli ponašanja, uverenja, konfliktni odnosi – manifestuju se u sadašnjosti. Aktuelna blokada može biti svedočanstvo da smo zaglavljeni negde u prošlosti. Dok god je neosvešćena, prošlost nas primorava da je ponavljamo. Ako patimo u sadašnjosti, to jeste rezultat pređašnjih iskustava, ali ne u smislu kazne i ispaštanja zlodela, nego u smislu nesavladane životne lekcije ili nezaključenog životnog ciklusa. Patnja je poziv na promenu. Sva sećanja koja smo ikada imali pohranjena su u našoj podsvesnoj memoriji i do njih možemo dopreti svesnom namerom u opuštenom stanju. Osvešćivanjem tih sećanja oslobađamo se uticaja prošlosti. Uviđamo da je trauma (koliko god bila jaka) samo jedna od životnih epizoda i oduzimamo joj značaj celoživotne priče. Tako se oslobađamo za nova iskustva, što je prirodno – život se neprestano obnavlja – zašto bismo onda iznova proigravali jednu istu, nezaključenu priču?
ZAŠTO NEHIPNOTIČKA?
Jer je do podsvesnih sadržaja lako doći u opuštenom i potpuno svesnom stanju, zahvaljujući asocijativnim sposobnostima psihe. Filteri između podsvesnog i svesnog nivoa i dalje su aktivni, što osigurava da klijent osvešćuje samo one sadržaje sa kojima je spreman da se suoči. Većina klijenata je iznenađena koliko je jednostavno otići u živu prošlost, uz intenzivan emotivni doživljaj koji popušta kako se sesija bliži kraju.
KOJE PROBLEME REGRESOTERAPIJA RAZREŠAVA?
Uopšteno govoreći:
- psihosomatske probleme, telesni bol (fantomski, hroničan);
- modele ponašanja, neobjašnjiva životna ponavljanja, zastarela uverenja;
- sve vrste konfliktnih odnosa (međuljudske, kao i odnose prema stvarima i pojavama), strahove i fobije…
Regresoterapija ne radi sa dijagnozama, nego sa ljudima. Podstiče emocionalnu i spiritualnu pobuđenost, neutralizuje strah od smrti, a samim tim i strah od životnih promena, doprinosi osećaju povezanosti i mira, isceljuje međuljudske odnose od starih povreda…
Nakon iskustva regresoterapije, u koju se svako upušta zavisno od ličnih pobuda i aktuelnih životnih izazova, istraživanja potvrđuju neke opšte benefite:
- dublji pogled na život;
- manje strahova, više povezanosti sa životom;
- intenzivniji osećaj životne svrhe;
- manje anksioznosti, više životnog zadovoljstva;
- jači osećaj identiteta (autentičnosti) i sopstvene vrednosti;
- manje otuđenosti, više bliskosti;
- poboljšanje na planu odnosa, komunikacije i razumevanja prema drugima…
KAKO SE ODVIJA PROCES REGRESOTERAPIJE?
Klijent postavlja temu terapije: šta želi da reši ovim procesom? To je polazište koje usmerava dalji tok terapije. Sadržaji podsvesti su nesagledivi (tu je sve što smo ikada doživeli i sve što možemo doživeti). Da bismo došli do svrsishodnih informacija koje će zaista doprineti kvalitetu klijentovog života, treba da znamo šta tačno tražimo. Zato je važno da klijent definiše na čemu želi da radi. Regresoterapija nije izviđački pohod u prošlost, nego ciljani odlazak na izvorište problema koji razrešavamo.
– Šta da očekujem?
– Najbolje je ako samo dopustite da se proces odvija, bez ikakvih očekivanja…
Cela sesija regresoterapije odvija se kroz razgovor između klijenta i terapeuta, koji obično traje dva do tri sata. Klijent je udobno smešten, sedi zatvorenih očiju i prati verbalne instrukcije. Terapeut ne procenjuje, niti sugeriše odgovore, samo asistira u procesu: usmerava tok, pomaže da se informacije terapijski obrade i da se uvide veze između prošlih iskustava i aktuelne situacije. Klijent samostalno dolazi do odgovora, uvida i spoznaja, bez potrebe da mu se informacije reinterpretiraju.
NAKON SESIJE…
Doživljaji su individualni. Većina klijenata istovremeno oseća umor i rasterećenje.
Svaka sesija regresoterapije završava se gde je i počela: iznalaženjem rešenja unutar samog problema. Simptomi nestaju. Nešto je postalo drugačije. Transformacija je našla svoje mesto i više nema povratka na staro. Potrebno je dodatno vreme da se proces u potpunosti integriše. Ponekad je promena suptilan proces. Budite prijemčivi i pratite šta se dešava, kako unutar vas, tako i u okruženju, jer svaka unutrašnja transformacija ima odraz u spoljašnjem svetu.
Za zakazivanje sesije pozovite: 060 149 88 35.
Biće mi drago da odgovorim na sva dodatna pitanja koja mi postavite putem kontakt stranice.
Pročitajte još: